Globalna zajednica zdravstvenih radnika i aktivista poziva na hitnu integraciju podrške za mentalno zdravlje u strategije za suzbijanje zanemarenih tropskih bolesti (NTD). Ovaj problem je istaknut na Svetskom danu NTD 2026, gde su Svetska zdravstvena organizacija (WHO) i njeni partneri pozvali na ujedinjenu akciju pod motom 'Ujedinite se. Delujte. Iskorenite.'

Preko 1 milijarda ljudi širom sveta pogađa zanemarene tropske bolesti, a sličan broj ima neko mentalno zdravstveno stanje. Osobe sa NTD, posebno one sa vidljivim oštećenjima ili deformacijama usled stanja kao što su kožna lišmanijaza, lepra, limfna filarijaza, micetom i noma, posebno su podložne stigmi, diskriminaciji i društvenoj isključenosti.

Ova stigma doprinosi većoj učestalosti depresije, anksioznosti i suicidalnog ponašanja među osobama sa hroničnim NTD.
U značajnom razvoju događaja, WHO je nedavno objavila svoj prvi globalni vodič, Paket esencijalne nege (Essential Care Package – ECP), osmišljen da se bavi mentalnim zdravljem i stigmom za osobe sa NTD. Ovaj paket zasnovan na dokazima pruža rukovodiocima zdravstvenih službi intervencije za promovisanje mentalnog zdravlja, prepoznavanje i zbrinjavanje mentalnih zdravstvenih stanja, te smanjenje stigme na individualnom, zajedničkom i nivou zdravstvenog sistema.
Intervencije koje vode zajednice i koje su zasnovane u zajednici pokazale su se efikasnim u smanjenju internalizovane stigme i poboljšanju blagostanja obolelih od kožnih NTD.
Uprkos značajnom napretku u kontroli NTD, uključujući smanjenje broja ljudi kojima su potrebne intervencije na 1,4 milijarde i 58 zemalja koje su iskorenile bar jednu NTD, globalna zvanična razvojna pomoć (ODA) za NTD opala je za 41% između 2018. i 2023. godine. Ovaj pad finansiranja preti da poništi teško stečene dobitke i ugrozi postizanje WHO-ovog cilja da 100 zemalja iskoreni bar jednu NTD do 2030. godine.
Patnja izazvana NTD prevazilazi fizičke simptome, duboko utičući na mentalno zdravlje i društveno blagostanje obolelih. Stigma vodi društvenoj isključenosti, smanjenim obrazovnim i radnim prilikama i povećanom siromaštvu, često pogoršanim pogrešnim shvatanjima o zaraznosti.
Istorijski gledano, bolesti poput lepre bile su primarni fokus studija o stigmi, gde su dezinformacije i strah doprineli teškoj društvenoj isključenosti, što je obrazac koji i dalje pogađa razne NTD.
Prepoznajući ovu 'skrivenu teret', WHO-ov poziv na akciju na Svetskom danu NTD 2026 naglasio je da pravo iskorenjenje znači oslobađanje ljudi ne samo od bolesti, već i od 'stida, izolacije i očaja' koji je često prate. Novi ECP je ključan korak, nudeći sveobuhvatne strategije za integraciju podrške za mentalno zdravlje i smanjenje stigme u postojeće NTD programe i šire zdravstvene sisteme.
Dr Daniel Ngamije Madandi, direktor WHO-ovog Odeljenja za malariju i zanemarene tropske bolesti, izjavio je da ECP oprema zemlje da se 'suoče sa punom realnošću NTD i približe WHO-ovoj viziji potpunog blagostanja'.
Intervencije koje vode zajednice i koje su zasnovane u zajednici pokazuju se veoma efikasnim u rešavanju ovih psihosocijalnih izazova. Sistematski pregled objavljen u februaru 2026. istakao je da takve intervencije, uključujući grupne aktivnosti, savetovanje i osnovnu psihološku podršku, uspešno smanjuju internalizovanu stigmu i poboljšavaju blagostanje obolelih od kožnih NTD.
Liderstvo zajednice smatra se ključnim za održivost ovih inicijativa.
Uprkos jasnim prednostima, oštar pad globalne zvanične razvojne pomoći za NTD predstavlja značajan rizik. Ovaj finansijski zastoj je posebno zabrinjavajući s obzirom na jak ekonomski argument za ulaganje, gde svaki uloženi 1 američki dolar u preventivnu hemoterapiju za NTD donosi procenjeni povrat od oko 25 američkih dolara.
Neki zagovornici takođe predlažu promenu terminologije sa 'zanemarene tropske bolesti' na 'bolesti zanemarenih ljudi' kako bi se naglasila perspektiva usmerena na osobu i izazvao potencijal da termin 'zanemarene' umanji hitnost.
Obnovljeni fokus na integraciju nege mentalnog zdravlja i smanjenja stigme u strategije za iskorenjenje NTD označava kritičnu promenu ka holističkijem pristupu usmerenom na osobu. Iako je postignut značajan napredak, alarmantni pad finansiranja i sveprisutni uticaj stigme naglašavaju hitnu potrebu za obnovljenom globalnom posvećenošću i ulaganjima.
Rešavanje ovih isprepletanih izazova ključno je ne samo za postizanje WHO-ovih ciljeva iskorenjenja, već i za obezbeđivanje potpunog blagostanja i dostojanstva miliona ljudi širom sveta pogođenih NTD.



